Zaštita životne sredine jedan je od najvažnijih globalnih izazova savremenog doba, a mladi sve češće zauzimaju ključnu ulogu u promociji održivog razvoja i jačanju ekološke svijesti. Bosna i Hercegovina, prema zvaničnim statistikama jedna od najzagađenijih zemalja Evrope, pa time i Republika Srpska kao njen sastavni dio, suočava se sa nizom ozbiljnih izazova u ovoj oblasti. Istraživanje javnog mnjenja među mladima u Srpskoj pruža priliku da se bolje razumiju njihovi stavovi prema ekološkim pitanjima, nivo spremnosti za učešće u aktivnostima zaštite životne sredine, te percepcija o efikasnosti postojećih ekoloških politika. Ovi podaci mogu biti temelj za unapređenje obrazovnih programa koji podstiču ekološku svijest, kao i za kreiranje politika koje aktivnije uključuju mlade u napore očuvanja i poboljšanja životne sredine.
Agencija Metrics sprovela je istraživanje na ovu temu u junu 2024. godine, korištenjem kombinovane CATI i CAPI metode, na uzorku od 1000 ispitanika na teritoriji Republike Srpske. Na pitanje o percepciji stanja životne sredine u Srpskoj, odgovori su podijeljeni. Ipak, činjenica da se preko 55% ispitanika izjasnilo da su malo ili uopšte nisu zabrinuti zbog ekoloških problema, ukazuje na još uvijek relativno nizak nivo ekološke svijesti. Posmatrano prema mjestu stanovanja, najniži nivo zabrinutosti primijećen je među stanovnicima prigradskih naselja, gdje tek 29% kaže da su veoma ili djelimično zabrinuti za ekološka pitanja.
Koliko ste zabrinuti za stanje životne sredine u Republici Srpskoj?
Slična situacija uočena je i kod ekološkog aktivizma. Manje od četvrtine učesnika je povremeno ili redovno uključeno u ekološke akcije, a manje od 5% to čini redovno. Kada se podaci analiziraju prema nivou obrazovanja, najviše ekološki aktivnih ispitanika dolazi iz grupe visokoobrazovanih – gotovo 50% njih praktikuje neki vid aktivnosti usmjerenih na zaštitu životne sredine. Ovi rezultati naglašavaju značaj obrazovanja, ali i potrebu za snažnijim prisustvom ekoloških tema u obrazovnim programima, kao i za podsticanjem praktičnih aktivnosti u školama.
Koliko često učestvujete u aktivnostima vezanim za zaštitu životne sredine (reciklaža, akcije čišćenja, volontiranje)?
U vezi s tim, na pitanje o tome da li je formalno obrazovanje dovoljno za podizanje svijesti o ekologiji među mladima, skoro 80% ispitanika smatra da nije ili je tek djelimično dovoljno. Ovakav podatak jasno pokazuje da ekološka svijest ne počiva samo na školskom znanju, već i na porodičnom vaspitanju, društvenoj odgovornosti i svakodnevnoj praksi. Nažalost, ekološki problemi i obaveze koje proizilaze iz evropskog integracionog procesa nisu još dovoljno rašireni kao dio porodičnog i društvenog nasljeđa, pa se ne prenose u dovoljnoj mjeri na mlađe generacije kojima će ovi izazovi sutra pripasti.
Dodatno, napori domaćih institucija u oblasti ekologije većinom nisu ocijenjeni kao efikasni – tek oko 15% ispitanika smatra da su aktivnosti institucija u ovoj oblasti djelotvorne. Više od trećine smatra da institucionalni napori nisu uopšte efikasni, što ističe potrebu za mnogo snažnijom integracijom principa održivog razvoja u politike svih nivoa vlasti, kao i za proaktivnijim uključivanjem mladih u kreiranje i sprovođenje ekoloških strategija.
Današnji ekološki problemi mogu značajno usmjeriti budućnost zemlje i generacija koje dolaze, pa ne čudi podatak da oko 45% ispitanika smatra da mlade treba znatno više uključiti u programe i projekte zaštite životne sredine. S tim se naročito slažu oni uzrasta od 18 do 24 godine, gdje 58% smatra da je njihovo aktivnije učešće neophodno.
Rezultati istraživanja pokazuju da, iako među stanovnicima u Srpskoj postoji određeni nivo svijesti o značaju ekologije, on još uvijek nije dovoljno jak da bi se preveo u masovniji aktivizam i djelotvornije uključivanje u zaštitu životne sredine. Ključni izazovi leže u niskoj zabrinutosti i nedovoljnoj informisanosti, malim institucionalnim naporima, te ograničenim učestvovanjem u ekološkim procesima. Međutim, postoje i pozitivni signali. Najveću spremnost da se angažuju pokazuju mladi s višim stepenom obrazovanja, što govori u prilog snažnijem uključivanju ekoloških tema u obrazovni sistem i šire društvene inicijative. Snažnije angažovanje institucija, prilagođavanje obrazovnih programa i podsticanje stanovništva na aktivno učešće, koraci su koji bi mogli voditi ka izgradnji održivije budućnosti za sve.
