U trenutku kada se jednoj svjetskoj krizi, pandemiji COVID-19, polako nazire kraj, nova je već na pomolu. Potencijalni sukob Rusije i Ukrajine ne bi bio samo rat između ove dvije zemlje, već sukob mnogo većih razmjera, sa jednako velikim posljedicama. Mnogi čak smatraju da bi ovo bio sukob dvije najveće vojne sile, Rusije s jedne strane i NATO pakta sa druge, što bi predstavljalo uvod u Treći svjetski rat. I dok je vojni epilog neizvjestan, ono što je izvjesno jesu ekonomske posljedice ovog sukoba, čiji su obrisi već prisutni u ekonomiji, naročito u energetskom sektoru.
Tenzije u odnosima Rusije i Ukrajine traju još od raspada SSSR, ali su se znatno intenzivirale približavanjem Ukrajine NATO paktu i Evropskoj uniji. Kulminacija tenzija desila se 2014. godine, nakon takozvanog Evromajdana, nasilnih protesta kojima je svrgnuta vlast u Ukrajini. Ubrzo su uslijedili i vojni sukobi u oblastima gradova Donjeck i Lugansk (dijelovi Ukrajine sa dominantnim rusofonim stanovništvom i velikim brojem etničkih Rusa), kao i zauzimanje Krima i njegova integracija u sastav Ruske Federacije. Od tada, proruske snage Donjecka i Luganska su u sukobu sa Ukrajinskim vojnim i paravojnim formacijama, sa periodičnim intenziviranjem sukoba i krhkim primirjima i pokušajima pronalaska rješenja za ovaj konflikt. Međutim krajem 2021. ponovo dolazi do značajne aktuelizacije ukrajinske krize nakon što je, kako zapadni izvori tvrde, Rusija počela da gomila vojsku i naoružanje u blizini granice sa Ukrajinom, dok istovremeno članice NATO-a intenzivno naoružavaju ukrajinske snage. Mnogi smatraju da je ovo uvod u neizbježni vojni sukob.
Međutim, ovaj sukob nema samo etničku i političku pozadinu, već i ekonomsku. Ukrajina je jedna od zemalja sa najvećim rudnim resursima u svijetu, kao i značajna tačka kada je u pitanju transport ruskih energenata u Evropu. Ova zemlja je sedma u svijetu po proizvodnji željezne rude, druga po proizvodnji galijuma, šesta po proizvodnji titanijuma, te obiluje brojnim drugim mineralima i energentima. Oblasti Donjecka i Luganska imaju značajnu ulogu u ukrajinskoj teškoj industriji, naročito u rudarstvu. Ova činjenica objašnjava i zašto su za ovaj konflikt zainteresovane brojne druge zapadne zemlje, te daje drugu perspektivu ovom sukobu. Ta druga perspektiva jeste borba za ekonomske interese, naročito u evropskom energetskom sektoru, za čiju se dominaciju bore SAD i Rusija, dok Evropska unija strahuje ne samo od vojnog sukoba u svom dvorištu, već i od energetske krize koja bi mogla da ima nesagledive posljedice po evropsku industriju i stanovništvo.
Neke ekonomske posljedice su već vidljive. Sigurnost i izvjesnost, odnosno panika kao druga strana iste medalje, su jedne od pokretača savremenih tržišta. U strahu od sukoba u Ukrajini u koji bi direktno ili indirektno bile uvučene vodeće svjetske ekonomije, panika već oblikuje ekonomska očekivanja, naročito u Evropi.
Efekti kriza se najbrže odraze na berzama. Intenzivno iznošenje procjena zapadnih službi bezbjednosti o mogućoj ruskoj invaziji je na otvaranju berze u Tokiju u ponedjeljak 14. februara zbrisalo 2% vrijednosti, kao i 1,2% na berzi u Hong Kongu. Evropski indeks “Stoxx Europe 600” zabilježio je u ponedjeljak pad od 3%. Da berze najbrže reaguju na vijesti i promjene sentimenta, pokazuje i podataka da je već u utorak, 15. februara, zabilježen blagi rast nakon nagovještavanja mogućih mirnih rješenja ove krize. Dodatno povjerenje na finansijskim tržištima donijela je i vijest o povlačenju dijela ruskih trupa sa granice sa Ukrajinom, te je “Stoxx Europe 600” zabilježio rast, dok je ujedno apresirala i ruska rublja. Ipak, nesigurnost je i dalje pristuna među investitorima i remeti berzanske vrijednosti, čemu u značajnoj mjeri doprinose vijesti iz zapadnih medija o tome da Rusija sigurno neće odustati od vojne invazije na Ukrajinu, te da se ona očekuje svakog trenutka. U srijedu, 16. februara japanski indeks “Nikkei 225” zabilježio je rast od 1,5% na otvaranju dana, što se takođe desilo i u Hong Kongu gdje je HSI rastao na otvaranju za 1,08%. Evropski “Stoxx Europe 600” je na otvaranju rastao manje, tek za 0,31 odsto, s tim da treba uzeti u obzir i činjenicu da su vijesti o mogućem mirnom rješenju i povlačenju dijela ruske vojske stigle nakon zatvaranja azijskih berzi u utorak, dok su evropske još uvijek radile i ranije osjetile efekat pozitivnih vijesti.
Moguće posljedice na drugim poljima
Zbog tenzija u vezi sa Ukrajinom, cijene energenata su već na udaru. Evropa, koja je bojno polje energetskih interesa Rusije i SAD, ne samo da se suočila sa rastom cijene gasa, već je sada u dodatnoj panici zbog pritiska da se zaustavi projekat Sjeverni tok 2 koji bi obezbijedio alternativnu rutu snabdijevanja ruskim gasom. Gas trenutno ide manjim gasovodom Sjeverni tok 1 i uvijek neizvjesnim gasovodom koji vodi preko Ukrajine. Upravo je gas jedan od ključnih faktora za evropsku industriju, a posebno za Njemačku, kao najveću ekonomiju u EU. Promjena cijene LNG-a kao jednog od ključnih industrijskih inputa posljedično se održava na sve druge sektore ekonomije, dovodeći u konačnici i do inflacije. No problem nije samo u cijeni gasa, već i u njegovoj potencijalnoj nestašici u slučaju da se zbog sukoba u Ukrajini prekine dotok ruskog gasa u Evropu. Ipak, ovakav scenario je malo vjerovatan, jer bi takav razvoj događaja ugrozio kako evropsku, tako i rusku ekonomiju, veoma zavisnu od izvoza energenata.
Obrisi efekata ukrajinske krize već se vide i u transportu. Jedan od najvećih avioprevoznika, nizozemski KLM, ukinuo je svoje linije prema Kijevu, kao i mađarski “Wizzair”, dok bi rasplamsavanje sukoba dodatno uticalo na aviosaobraćaj koji se odvija na nebu istočne Evrope. Ovome bi svakako doprinijelo postojeće tragično iskustvo iz 2014. kada je tokom vojnih sukoba u Donbasu greškom projektilom pogođen putnički avion Malezija Erlajnsa koji je letio iz Amsterdama za Kuala Lumpur, prilikom čega je stradalo 298 civila.
U slučaju rata u Ukrajini, ne bi bio beznačajan ni efekat na tržištu prehrambenih proizvoda. Ukrajina postaje sve značajniji igrač na evropskom tržištu poljoprivrednih proizvoda, te bi u slučaju rata i smanjenja ponude na ukrajinskoj strani došlo do dodatnih inflatornih pritisaka, koji ionako izazivaju glavobolje kod ECB-a i potrošača. 88% suncokretovog ulja u EU, oko 40% uljane repice i preko četvrtine meda dolazi upravo iz Ukrajine. Osim prehrambenih proizvoda, Ukrajina, ali i Rusija, takođe izvoze i mineralna đubriva, čija je cijena već dostigla izuzetno visoke nivoe.
Ipak, najveća opasnost po svjetsku privredu vreba sa strane Rusije. Nove ekonomske sankcije, alat koji su Unija i SAD već koristile protiv Rusije od 2014. konstantno je u igri. Međutim, sankcije nisu samo prijetnja Rusiji, već bi mogle da naprave rikošet i ozbiljno naštete i onima koji ih uvode. Prve na udaru bi bile istočnoevropske ekonomije koje dobar dio svog izvoza plasiraju upravo na ruskom tržištu, poput Letonije i Litvanije.
Cijene ukrajinskih poljoprivrednih proizvoda i ruskih energenata ne bi bile jedine koje stvaraju inflatorni pritisak u EU, već bi on bio dodatno pojačan, čak i na svjetskom nivou, uvođenjem sankcija Rusiji. Naime, ruske sirovine su izuzetno važan dio mnogih finalnih proizvoda američkih i evropskih kompanija, te bi prekidi u lancima snabdjevanja izazvali kako poskupljenja, tako i obustavu proizvodnih procesa. Ilustracije radi, američki “Boeing” svoj ključni resurs za avione, titanijum, nabavlja upravo iz Rusije. Svjetska automobilska inudstrija zavisi od ruskog paladijuma, metala koji je esencijalan za proizvodnju katalizatora za automobile.
Finansijski sektor je takođe u opasnosti. Rusija bi u slučaju sankcija vrlo vjerovatno bila izbačena iz sistema za međunarodna plaćanja SWIFT, što bi znatno otežalo trgovinu energentima. Jednako tako, mogle bi biti ugrožene evropske banke koje, prema podacima BIS banke, u Rusiji potražuju preko 60 milijardi dolara od zajmoprimaca. Ovaj iznos čini čak polovinu iznosa koji ruske kompanije i državljani duguju u stranim bankama.
Rat u Ukrajini bi imao teške ekonomske posljedice po globalnu ekonomiju, koja se sporije nego očekivano oporavlja od koronavirusa. Pogođene bi bile kako Ukrajina i Rusija, tako i sve ekonomije povezane sa njima, a ima ih mnogo. Jedini potencijalni benefit imali bi alternativni dobavljači energenata za potrebe Evrope, a to su dominantno američki subjekti. Ipak, upitno je koliko efikasno bi oni mogli da supstituišu ruski gas i naftu, s obzirom na infrastrukturna ograničenja koja trenutno postoje (odnosno potrebnu infrastrukturu koja ne postoji), kao i ograničen dotok gasa sa sjevera Afrike, usljed nesuglasica Alžira i Maroka.
Ukrajinska kriza, čak i ako se uskoro smiri, ostaće zaleđeni konflkt između ove dvije zemlje, jer se konačno rješenje teško može postići. Nade ekonomista usmjerene su ka tome da će prevladati razumni interesi svih strana, te da neće doći do ratnih dejstava. U prilog tome idu i signali od utorka, 15. februara, da postoje određene opcije za smirivanje tenzija, poput moratorijuma na ulazak Ukrajine u NATO. Ostaje da se vidi u kom smjeru će se razvijati situacija, te kako će to uticati na svjetske ekonomske tokove, koji su još uvijek ugroženi inflacijom i nedovoljnim oporavkom globalnih lanaca snabdijevanja.
