Otkad je svijeta i vijeka ljudi su radili kao bi zadovoljili svoje potrebe odnosno kako bi povećali ličnu potrošnju. Lična potrošnja se posmatra kao zbir proizvoda i usluga koje potroši jedna osoba, a ona je ujedno i pokazatelj standarda života. Društveno-ekonomskim rastom i razvojem došlo je do rasta lične potrošnje, koja je prevazišla zadovoljenje osnovnih potreba odnosno potrošačkog minimuma, samim tim povećan je i životni standard stanovništva.
Zahvaljujući industrijskoj revoluciji ljudi su otpočeli masovnu proizvodnju koja je uzrokovala smanjenje cijena proizvoda i usluga te je roba postala široko dostupna. Upravo industrijska revolucija je omogućila i nastanak potrošačkog društva, odnosno konzumerizma.
Savremeno potrošačko društvo, kakvo danas poznajemo, podrazumijeva uhodanu mašineriju koja je mnogo više od masovne proizvodnje. Ono obuhvata i dobro razrađenu distributivnu mrežu, marketinški sistem, kao i finanasijske institucije koje guraju rast lične potrošnje kroz različite kredite, kreditne kartice, šoping kartice i slično. Ovaj sistem je nastao na Zapadu, odnosno u Americi i Zapadnoj Evropi, a zahvaljujući globalizaciji taj stil života se prelio i u ostatak svijeta.
Kako bismo utvrdili kakve su potrošačke navike u Republici Srpskoj Metrics agencija je sprovela istraživanje na ovu temu, na reprezentativnom uzorku, i dobila zanimljive podatke.
Iako je u ljudskoj prirodi da stalno težimo ka nečemu višem, svjedoci smo da kupujemo sve više i više stvari koje nam ne trebaju, koje nikada ne upotrijebimo, pa je opravdano postaviti sebi pitanje da li je problem u ljudskoj materijalističkoj prirodi ili nas je kapitalizam pretvorio u takve, da li je riječ o ljudskoj pohlepi ili smo žrtve konzumerizma. Kroz naša istraživanja dobili smo odgovor i koliko često ljudi iz Republike Srpske kupuju samo ono što im je potrebno i ono što su planirali.
Detaljnijom analizom došli smo do zaključka da ispitanici čiji mjesečni prihod ne prelazi 800KM uglavnom idu u šoping zato što moraju (njih 50%). S druge strane, ispitanici čiji mjesečni prihodi prelaze 800KM uglavnom nikad ne idu u šoping zato što moraju. Iako su se prije proizvodi kupovali iz potrebe da se zadovolji određena potreba, danas potrošači, pogurani različitim trikovima proizvođača, kupuju proizvode iako ne postoji realna potreba za njima.
Proizvodnja danas ne proizvodi samo proizvode već i potrebe.
U samom centru konzumerizma našao se potrošač (konzument) te je fokus stavljen na to kako pridobiti pažnju potrošača. Uz pomoć razvijenog marketinškog sistema potrošačima se nameće određeni stil života koji mogu postići samo kupovinom određenih proizvoda. To najviše utiče na mlade i djecu koji nastoje osigurati svoje mjesto u društvu kroz posjedovanje određenih stvari (mobilnih telefona, markirane odjeće, obuće, automobila,..). Kupovinom ovih proizvoda mladi osjećaju pripadnost određenom društvenom sloju, odnosno kasi. Današnje društvo se vodi parolom „ moje vlasništvo definiše mene i moj identitet“, jer posjedovanje određene robe predstavlja postojanje identiteta date ličnosti. Iz tog razloga našim ispitanicima smo postavili pitanje o njihovoj percepciji važnosti brendiranih proizvoda i modnih trendova.
Iako se većina ispitanika izjašnjava da im modni trendovi i brendirani proizvodi nisu presudni u izboru proizvoda, žene u većoj mjeri vrednuju ovu kategoriju prilikom kupovine. 39% žena u odnosu na 27.6% muškaraca smatra da su modni trendovi bitni ili veoma bitni prilikom donošenja odluke o kupovini proizvoda. Ovi dokazi idu u prilog teoriji da žene imaju veće sklonosti ka konzumerističkom stilu života te se često nazivaju i „šopingholičarkama“.
Sudeći po rezultatima istraživanja, među stanovnicima u Republici Srpskoj još ne vlada zaraza konzumerizmom u pravom smislu, što se može pripisati i relativno manjoj kupovnoj moći potrošača u odnosu na potrošače u Zapadnoj Evropi. Međutim, ono što je evidentno je munjeviti rast marketa i tržnih centara u kome stanovnici provode sve više vremena.
